Filmska banka

  Dora Polic

  Gluma u filmovima:

2000 - Blagajnica hoce ici na more
kao blagajnica Barica
Iz medija:

Zasto se ne digne prasina kad Zagorce prikazuju kao pijance?!   06-01-2001   Vecernji list

* U nas postoji fraza da hrvatski film nista ne valja. Uzrok je mozda cinjenica sto se ovdje katkad snimaju filmovi koji se zapravo nisu niti trebali snimiti, no to se moralo uciniti zbog kojekakvih razloga, od politickih pa nadalje. Onda ljudi pogledaju te filmove, oni im se ne svide pa i sve ostale sude prema njima
Glumica Dora Polic zahvaljujuci debitantskom filmu redatelja Dalibora Matanica "Blagajnica hoce ici na more" ostvarila je uz mnoge kazalisne uloge svoju prvu glavnu filmsku ulogu za koju je odmah i to na proslogodisnjem Pulskom festivalu osvojila Zlatnu arenu. Znamenitu statuicu Dora je zavrijedila uvjerljivo odglumivsi lik skrusene, skromne, postene, a ipak i odvazne blagajnice Barice.
* Svojedobno ste priznali kako ste bili iznenadjeni angazmanom u tom filmu te da ste procitavsi scenarij posumnjali u to da je uloga Barice prava uloga za vas. Zasto?
- Zato sto mi je Dalibor tu ulogu ponudio u trenutku kad se navrsavalo gotovo dvije godine kako zbog rodjenja djeteta nista nisam radila. Tad sam se, i to u nekoliko navrata, i sama pitala jesam li uopce glumica. Pa, nista ne radim, nigdje me nema, gdje se to realiziram kao glumica... I dok su se u mojoj glavi rojila takva razmisljanja, iskrsnulo je i pitanje: Pa misli li uopce tko na mene?! A ispalo je da Dalibor i te kako misli, i to u smislu: "Eto, za tebe imam glavnu ulogu." Najprije dugo nista, a onda odjednom - bum, nesto veliko, glavna uloga. Ona, film, kao i ziri koji ju je ocijenio dostojnom nagrade dali su mi na kraju potvrdu da ipak jesam glumica.
* Nije li mozda uzrok svemu tome okolnost sto ste vi i Dalibor Matanic bili ista generacija na Akademiji, sto podrazumijeva da je upravo on ponajbolje znao sve vase glumacke mogucnosti?
- To je tocno jer tesko je angazirati nekoga za koga i ne znas da postoji. Razlog je nedovoljno zanimanje za nas onih ljudi koji bi trebali poznavati cijelu paletu glumaca, od najmladjih do najstarijih, kako bi onda znali tko je sposoban za koju ulogu. Takav odnos pocinje vec na Akademiji. Svi se pitaju zasto na te ispite iz glume, koji budu cjelovita predstava, ne dolaze redatelji i ravnatelji kazalista kako bi upoznali one koji ce jednog dana glumiti u njihovim filmovima i predstavama. Na kraju krajeva, tako bi bar doznali da ti mladi ljudi uopce postoje. Cesto se dogadja da netko odustane od uloge u nekoj predstavi, onda se napnu svi mozgovi koji su u tom trenutku okupljeni oko tog projekta pa se pocnu predlagati imena drugih, obicno mladih glumaca koji bi trebali uskociti. Oni su rijetko kad u glavama redatelja vec u osnovnoj podjeli.
* A moze li se takav nacin razmisljanja promijeniti u slucaju da netko postane dobitnik priznanja kao sto je vase?
- Imam osjecaj kako je svaka nagrada priznanje za nesto 1to je vec napravljeno i ne mora znaciti da ce vam samo ona inicirati nesto novo u buducnosti. Netko moze reci: "Vidis, ona je odlicna u toj ulozi pa bi i drugi put mogla odglumiti nesto slicno", no pitanje je hoce li se vise ikada snimati takvo sto.
* Ipak, cini mi se kako uopce nije upitno hocete li vi i dalje glumiti u nekom od sljedeaih Matanicevih filmova.
- Pa i na setu "Blagajnice" zezali smo se na tu temu, pa mi je Dalibor obecao kako ce mi u jednom od svojih sljedeaih projekata dati ulogu lijepe i zanosne zene, a ne vise skromne, povucene i neugledne blagajnice.
* No, nedavno su se pojavile kritike da je film zbog nekih drugih likova u losem svjetlu prikazao Hercegovce.
- Ovaj film prikazuje ljude kakve susrecemo u svakodnevnom zivotu, ali nitko ne dize pompu oko Zagoraca koje se redovito prikazuje kao pijance ili Dalmatinaca koje se prikazuje lijenima. No, kad se u "Blagajnici" bez ikakve zle namjere prikaze ono sto se posljednjih godina misli o Hercegovcima, onda se digne toliko prasine da nam ne preostaje nista drugo vec se svim tim kriticarima zahvaliti na besplatnoj reklami.
* Nezainteresiranom, tromom i malobrojnom - kad je u pitanju domaci film - moze se okarakterizirati i nasa publika. Ako imamo talentiranog redatelja, originalan scenarij, sjajne glumce, a povrh svega i brojne nagrade, sto onda jos treba napraviti da se tu istu publiku nagovori da u vecem broju dodje u kina?
- Reklamu! Jer se upravo za to izdvaja uzasno malo novca. Osim toga, u nas postoji fraza da hrvatski film nista ne valja. Uzrok je mozda cinjenica sto se ovdje katkad snimaju filmovi koji se zapravo nisu niti trebali snimiti, no to se moralo uciniti zbog kojekakvih razloga, od politickih pa nadalje. Onda ljudi pogledaju te filmove, oni im se ne svide pa i sve ostale sude prema njima. Nakon toga ne moze samo jedan dobar filmski projekt potpuno promijeniti njihovo uvrijezeno razocaranje i naviknuti ih da ipak pohode kina. Isto je tako i stav nasih distributera da se njima domaci film ne isplati prikazivati.
* Ono sto se glumcu ipak isplati stalni je kazalisni angazman koji jamci sigurnost.
- Tocno, ali tu nastaje problem s nasim kazalistima jer slobodnih radnih mjesta za glumce nema. Iako brutohonorari nekih glumaca koji gostuju u nekoliko razlicitih predstava odredjenog kazalista znaju premasivati i jednu placu, za njih stalna mjesta ne postoje.
* Koji su jos problemi koje mladji glumci u medjusobnim razgovorima najvise spominju?
- Da se hitno plati sve ono sto je ugovorima dogovoreno i potpisano jer osim sto ne radimo stalno i nemamo stalna primanja, ne uspijevamo mjesecima dobiti ni novac za koji smo ulozili trud i vrijeme i od kojeg trebamo zivjeti.
Bozena Matijevic