La banque du film

  Pavle Vuisić

  Le jeu dans les films:

1950 - Èudotvorni maè
comme vitez
1953 - Ciganka
1955 - Šolaja
comme Bubalo
1957 - Subotom uveèe
1958 - Èetiri kilometra na sat
comme gazda kafane
1958 - Pogon B
1958 - Rafal u nebo
1958 - Te noći
1958 - Tri koraka u prazno
comme lađar Obrad
1959 - Campo Mamula
1959 - Osma vrata
1959 - Sam
1960 - Bolje je umeti
1960 - Drug predsednik centarfor
comme Radiša
1960 - Kota 905
comme Pavle šerpa
1961 - Ne diraj u sreću
1961 - Nema malih bogova
comme direktor
1961 - Parèe plavog neba
1961 - Velika turneja
1962 - Èudna devojka
comme profesor
1962 - Maèak pod šljemom
comme Ilija Kapara
1962 - Zvižduk u osam
comme direktor
1963 - Desant na Drvar
comme Vasina
1963 - Dvostruki obruè
1964 - Muški izlet
1964 - Narodni poslanik
comme Sekulić
1964 - Prometej s otoka Viševice
comme šjor Žane
1964 - Svanuće
comme Ilija
1964 - Vrtlog
comme Stojan
1965 - Doći i ostati
1965 - Glasam za ljubav
1965 - Gorki deo reke
1965 - Inspektor
1965 - Neprijatelji
1966 - Konjuh planinom
comme ćutljivi
1966 - Ponedeljak ili utorak
1966 - Sretni umiru dvaput
comme Zaja
1966 - Vreme ljubavi
1967 - Bokseri idu u raj
comme Sveti Petar
1967 - Bomba u deset i deset
comme špijun
1967 - Buđenje pacova
1967 - Dim
1967 - Makedonska krvava svadba
1968 - Brat doktora Homera
comme Atanas, vođa bande
1968 - Ram za sliku moje majke
comme Uskok
1968 - Sunce tuđeg neba
comme Kurjak
1968 - Uzrok smrti ne pominjati
comme stolar
1969 - Bitka na Neretvi
comme šofer Jordan
1969 - Događaj
comme deda
1969 - Horoskop
1969 - Kad èuješ zvona
1969 - Moja strana sveta
1969 - Zaseda
comme domaćin
1970 - Bablje leto
1970 - Lepa parada
comme šinter
1970 - Žarki
1970 - Život je masovna pojava
comme maestro
1971 - Doruèak sa đavolom
1971 - Moja luda glava
1971 - Opklada
1971 - Žeđ
comme Vujèe iz Amerike
1972 - Majstor i Margarita
1972 - Tragovi crne devojke
1972 - Valter brani Sarajevo
comme otpravnik vozova
1973 - Paja i Jare - kamiondžije
comme Paja
1973 - Razmeđa
comme Pajo
1975 - Doktor Mladen
1975 - Naivko
comme gazda Velja
1975 - Seljaèka buna 1573
1976 - Èuvar plaže u zimskom periodu
1976 - Povratak otpisanih
1976 - Salaš u malom ritu
comme Paja
1977 - Beštije
1977 - Hajka
1977 - Leptirov oblak
1977 - Pas koji je voleo vozove
1978 - Nije nego
comme otac
1978 - Paviljon VI
1978 - Poslednji podvig diverzanta Oblaka
comme Oblak
1978 - Tigar
1978 - Tren
1979 - Drugarèine
comme ćale
1979 - Pakleni otok
1979 - Poslednja trka
1979 - Priko sinjeg mora
1980 - Hajduk
comme Urošević
1980 - Ko to tamo peva
comme kondukter
1980 - Majstori, majstori
1980 - Petrijin venac
comme kafedžija
1980 - Poseban tretman
comme direktorov otac
1981 - Berlin kaputt
1981 - Laf u srcu
1981 - Šesta brzina
1981 - Te souviens-tu de Dolly Bell?
comme ujak (daidža)
1981 - Sok od šljiva
1982 - 13. jul
1982 - Daleko nebo
1982 - Idemo dalje
1982 - Maratonci trèe poèasni krug
comme Milutin
1982 - Miris dunja
1982 - Nedeljni ruèak
1982 - Suton
1983 - Halo taxi
1983 - Medeni mjesec
1984 - Kamiondžije opet voze
1984 - O pokojniku sve najlepše
1984 - Rani sneg u Minhenu
1984 - Vojnici
comme prijatelj Mišinog oca
1985 - Debeli i mršavi
1985 - Otac na službenom putu
1985 - Život je lep
comme gazda
1986 - Od zlata jabuka

La biographie:
Rodjen je 10.VII 1926.godine u Beogradu gde je i preminuo 1.X 1988. godine. Studirao je pravo i sve do ranih pedesetih godina ogledao se u novinarstvu (Radio-Beograd). Nepunu sezonu glumio je u Panèevaèkom pozorištu, istovremeno je statirao na filmu (ÈUDOTVORNI MAÈ, 1950, V.Nanovića) i bezuspešno se pokušavao upisati na Akademiju za pozorišnu umetnost. Filmsku karijeru otpoèinje epizodnom ulogom u ŠOLAJI 1955.godine V. Nanovića. Ubrzo nakon te role dobija glavnu ulogu u Nanovićevom filmu TRI KORAKA U PRAZNO 1955. godine, i za tu ulogu dobija Zlatnu plaketu "Arena" na festivalu u Puli. Jedan od retkih istaknutih filmskih glumaca koji ništa ne duguju pozorištu, tokom èitave karijere (više od sto filmova) izuzetnom je jednostavnošću življenja i glumljenja ("èinilo se da kao da uopšte ne glumi, da je uvek isti") uvek iznova provocirao kritièare na pokušaje da odgonetnu tog "glumca prvog plana", koga i A. Lattuada (Vuisić je glumio u njegovoj STEPI, 1962) svrstava u sam vrh evropske filmske glumaèke elite. Uoredjivan je sa J. Gabinom, S. Tracyjem, O.Wellesom, M.Simonom i H. Baurom, izdvajan kao neponovljiva liènost, gigant jugoslovenske filmske glumaèke umetnosti, Vuisić je svojom pojavom, izražajnim licem, diskretnom i ležernom glumom, te nekom elementarnom istinitošću znao nadogrditi i loše scenarijske predloške. Osobenjak posebne vrste (slobodno je vreme provodio na Savi, daleko od društvene i kulturne javnosti, nikada nije izgovarao tekst kako je napisan, nije prihvatao svoje materijalno uèešće u filmu, neprofesionalnost, gubljenje vremena, svoje je rad naplaćivao odmah). Bio je glumac najšireg dijapazona i bez odredjenog "faha", koji je mogao podjednako sugestivno igrati sve što odgovara njegovoj "robustnoj i piromoj prirodi ". Iako èesto u situaciji da prihvati sve što mu ponude, glumio je i u filmovima najistaknutijih reditelja, pa mu je uloga djeda u DOGAĐAJU (1969) V.Mimice donela Oktobarsku nagradu grada Beograda i Cara Konstantina u Ni[u, uloge u filmovima HAJKA ( Ž.Pavlovića, 1977.), BEŠTIJE ( Ž. Nikolić, 1977.) iPOVRATAK OTPISANIH (A. Đorđevića, 1976.). Zlatnu arenu na festivalu u Puli 1977. godine dobija za iste filmove, a ujedno i za rolu u ostvarenju LEPTIROV OBLAK, inaèe autorsko ostvarenje reditelja Z. Randića. Iste godine za ovu ulogu dobija i nagradu Cara Konstantina u Nišu. Za ulogu u filmu RAZMEĐA iz 1973. godine, reditelja K. Golika dobija Grand Prix u Nišu. Već od 1957. godine igra uloge razlièitog opsega u delima V. Pogaèića ( SUBOTOM UVEÈE, 1957; SAM, 1959.), V. Mimice ( PROMETEJ S OTOKA VIŠEVICE, 1965; PONEDELJAK ILI UTORAK, 1966: SELJAÈKA BUNA 1573, 1975; POSLEDNJI PODVIG DIVERZANTA OBLAKA, 1978.), Ž. Pavlovića (NEPRIJATELJ, 1965; BUDJENJE PACOVA, 1967; ZASEDA, 1969.), B. Bauera ( DOĆI I OSTATI, 1965; SALAŠ U MALOM RITU, 1976.), B. Draškovića (HOROSKOP, 1969; ŽIVOT JE LEP, 1985.), V. Bulajića (BITKA NA NERETVI, 1969.), A. Petrovića ( MAJSTOR I MARGARITA, 1972.), G. Paskaljevića ( ÈUVAR PLAŽE U ZIMSKOM PERIODU, 1976; PAS KOJI JE VOLEO VOZOVE, 1977; POSEBAN TRETMAN, 1980; SUTON, 1983.), S. Karanovića ( PETRIJIN VENAC, 1980.), S.Šijana ( KO TO TAMO PEVA, 1980; MARATONCI TRÈE POÈASNI KRUG, 1982.), G. Markovića ( MAJSTORI, MAJSTORI, 1980) i E. Kusturice (SJEĆAŠ LI SE DOLLY BELL, 1985.).Glumio je i u više televizijskih serija (npr. SERVISNA STANICA, VIŠE OD IGRE I KAMIONDŽIJE i u istoimenom filmu), koje su mu donele posebnu popularnost. Godine 1959. dobio je tek osnovanu Sedmojulsku nagradu SR Srbije za filmsku umetnost, a kasnije i nagradu za životno delo " Slavica " na festivalu u Nišu i dr.